Erna Mačkić

Erna Mačkić je glavni urednik svih izdanja Balkan Investigative Reporting Networka (BIRN) i predsjednica Udruženja sudskih reportera u Sarajevu. Svoju novinarsku karijeru započela je 2002. godine, nakon što je dobila diplomu iz novinarstva na Univerzitetu u Sarajevu. Izvještavala je za dnevnu novinu Dnevni List i sedmični magazin Danas o političkim i ekonomskim temama. Nakon uspostavljanja državnog suda BiH, Erna se specijalizirala za izvještavanje o ratnim zločinima i suđenjima za organizovani kriminal. Pridružila se BIRN Justice Reportu 2007. godine. Njeni interesi su istraživačko novinarstvo, ljudska prava i ratni zločini.

Fikret Karčić

Fikret Karčić je profesor na Pravnom fakultetu i Fakultetu Islamskih studija Univerziteta u Sarajevu, kao i predsjednik Ustavnog suda Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Predavao je na poljima opšte istorije prava i države, istorije islamskog prava, istorije Islama na Balkanu i susretu muslimana sa modernizacijom. 2009. godine Karčić je bio gostujući profesor Boise State Univerziteta u sklopu Fulbright programa; također je predavao na Univerzitetu Marmara (Istanbul), Međunarodnom Islamskom Univerzitetu u Maleziji i Univerzitetu u Oslu. Autor je knjige “The Bosniaks and challenges of modernity” (“Bošnjaci i izazovi modernosti”) 1999. i drugih djela. 

Lejla Mamut

Lejla Mamut je rođena 1981. godine u Skoplju, u Makedoniji, a trenutno živi u Sarajevu. Završila je Filozofski fakultet u Skoplju 2005. godine. Ima MA iz Demokratije i ljudskih prava sa European Regional Master's programa univerziteta u Bolonji i Sarajevu i njen magistarski rad o zločinu genocida u međunarodnom pravu odabran je kao jedan od pet najboljih radova u njenoj generaciji. Kroz svoj rad u lokalnoj nevladinoj organizaciji u Sarajevu, Centru za istraživanje i dokumentaciju (The Research and Documentation Center), stekla je iskustvo u istraživanju i dokumentaciji ratnih zločina i posljedica rata. Trenutno radi kao koordinator za ljudska prava u švicarskoj nevladinoj organizaciji TRIAL koja pomaže porodicama nestalih osoba da predaju tužbe Evropskom sudu za ljudska prava i Komitetu za ljudska prava.

Velija Hasanbegović

Velija Hasanbegović je preživio genocid u Višegradu, u BiH, kada se kao šesnaestogodišnjak spasio sa pogubljenja na mostu u Višegradu. Njegov rad je dobio nagradu za najbolju zbirku na Izložbi udruženja za umjetničku fotografiju u Zenici 2010. godine i u aprilu 2012. imenovan je za fotografa godine od strane Grada Sarajeva nakon što je dospio na naslovnicu London Financial Times magazina za fotografski doprinos članku „Alec Russella Unforgiven, unforgotten, unresolved: Bosnia 20 years on” („Neoproštena, nezaboravljena, neriješena: Bosna 20 godina kasnije”). Velija radi kao glavni lokalni reporter za PCRC. Za više informacija o Velijinom radu, posjetite http://velijahasanbegovic.com/.

Muhamed Mešić

Muhamed Mešić je rođen u Tuzli, u BiH, 1984. godine. Pravnik po struci, svoj život do sada je proveo povezujući stvarnosti, vizije i ideje o sebi i drugima – i planira tako nastaviti i u budućnosti. Po struci advokat, po zvanju učenik i strastveni networker, Muhamed je radio na raznim inicijativama, projektima, grupama i biznisima u 24 zemlje na 4 kontinenta. Sa 16 godina radio je kao gradski savjetnik u Tuzli, a sa 26 godina je već bio u mogućnosti da komunicira na 56 jezika – od aramejskog do jidiša, od baskijskog do kinjaruanda, od kečua do gruzijskog – što ga karakteriše, po mišljenju mnogih, kao lingvističkog genija. Muhamed je držao radionice i seminare, držao predavanja i davao intervjue i pisao za knjige, novine i elektronske medije o kreativnim industrijama, održivom razvoju, globalnom građanstvu, studijama genocida i ljudskih prava, kao i networkingu u 17 zemalja, od Argentine do Finske. Njegovo profesionalno iskustvo uključuje rad kao projektni menadžer za British Council i kao viši savjetnik za održivi razvoj i obrazovne projekte Brainswork grupe. Muhamed ostaje optimist s namjerom da promijeni svijet, ljubitelj je Arktika, biciklizma, zastava i nekih od najgorih fudbalskih timova na svijetu.

Dr. Dinka Čorkalo Biruški

Dr Dinka Čorkalo Biruški je vanredan profesor i šef postdiplomskog studija na Odsjeku za psihologiju na Univerzitetu u Zagrebu. Ona radi u Društvu za psihološku pomoć, a njeni istraživački interesi se tiču etničkog identiteta i odnosa unutar grupa, sa naglaskom na podijeljenim zajednicama. Istraživala je pitanja etničkog/nacionalnog identiteta i nacionalizma, ulogu društvenog konteksta u oporavku i pomirenju nakon traume u podijeljenim zajednicama. Od 2003. do 2004. godine dr Dinka bila je gostujući Fullbright profesor na University of Massachusetts u Amherstu, gdje je radila istraživanje poredeći prirodu patriotske i nacionalističke identifikacije među američkim i hrvatskim studentima. Dobitnica je godišnje Narodne naučne nagrade za doprinos razumijevanju procesa društvene rekonstrukcije u društvima pogođenim traumom rata.

Ahmed Imamović

Ahmed Imamović je rođen u Sarajevu 1971. godine. Završio je režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu i radio je kao kamerman, pomoćni režiser, i scenarist za dokumentarce i reklame. 2002. godine, njegov film „10 minuta“ dobio je nagradu za najbolji kratki film na Evropskim filmskim nagradama. Njegov prvi igrani film, „Go West“, 2006. godine je dobio nagradu publike za najbolji film na Bosanskohercegovačkom Filmskom Festivalu u New York-u. Njegov drugi igrani film, „Belvedere“, izašao je 2010. godine i trenutno se prikazuje diljem svijeta. Film „Belvedere“ Ahmeda Imamovića je emotivno bogat portret problematične poslijeratne stvarnosti u Bosni, kao i neobična slika strpljenja, vjere, ljubavi i, iznad svega, oprosta.

Sonja Biserko

Sonja Biserko je srbijanski borac za ljudska prava sa diplomom beogradskog Ekonomskog fakulteta. Više od 20 godina je u Londonu i Ujedinjenim narodima u Ženevi radila kao diplomata za bivšu Jugoslaviju, a 1991. je dala otkaz iz protesta protiv politike Slobodana Miloševića i njegove nacionalističke ideje „etnički očišćene“ Velike Srbije. Biserko je 1991. godine u Ženevi održala jedan od prvih sastanaka jugoslovenske opozicije Miloševiću. 1994. godine je osnovala Helsinški komitet za ljudska prava u Srbiji (HCHRS) i trenutni je predsjednik te organizacije.

Seida Sarić

Seida Sarić je direktorica bh. ogranka međunarodne organizacije „Žene za žene International“ (Women for Women International) od 1998. godine i pomogla je više od 13 000 žena da ponovo izgrade svoje živote nakon što su preživjele silovanje, nasilnu oplodnju, etničko čišćenje i korištenje njihovih tijela kao oruđa rata tokom katastrofalnog konflikta 1990-ih godina. Više od tri godine, Seida je sa sestrama živjela u opkoljenom Sarajevu i svakodnevno je rizikovala vlastiti život kako bi priskočila u pomoć svojim sugrađanima. Pod Seidinim vodstvom, organizacija „Žene za žene International” je provela program direktne finansijske pomoći, edukacije o pravima, stručnog osposobljavanja i prilika za zaradu. Žene u programu steknu vještine i kapital za individualni rast i razvijaju rast zajednice, kao i razumijevanje usljed okupljanja žena iz različitih vjerskih i etničkih zajednica. Seida i njeni saradnici su prepoznali važnost razmjene priča i iskustava žena iz različitih grupa, kako bi njihove sličnosti doprinijele izgradnji mira. Seida, također nadgleda najveći i najuspješniji mikrokreditni program organizacije Women for Women International, koji je obezbijedio zajmove za otprilike 11 700 žena u iznosu od oko 21,9 miliona dolara. Prije rada za „Žene za žene International“, Seida je radila u „Save the Children“ i „Care International“. Njeno obrazovanje se prostire od inženjeringa do ekonomije.

Hasan Nuhanović

Hasan Nuhanović je radio kao prevodilac za Dutchbat III kontingent UNPROFOR-a, čiji je zadatak bio da štiti UN-ovu „zaštićenu zonu“ u Srebrenici tokom rata u Bosni. Nakon što je pala u ruke bosanskim Srbima, Nuhanovićeva porodica je utočište našla u UN-ovoj bazi u Potočarima, no uskoro su bili primorani da odu i na kraju su postali žrtve genocida u Srebrenici. Otkako je rat u Bosni završio, Nuhanović se bori za širenje istine o genocidu. Prikupljao je dokaze za Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju i pomogao je da se osnuje Memorijalni centar u Potočarima. Usko sarađuje sa drugim preživjelima, uključujući „Majke Srebrenice“ u Sarajevu i „Žene Srebrenice“ u Tuzli. Nuhanović je autor knjige „Pod zastavom UN-a“, hronologije događaja u Srebrenici i ispitivanje krivice članova međunarodne zajednice koji nisu ispunili svoju obavezu prema „zaštićenoj zoni“ u Srebrenici.

Dr. Dino Abazović

Dr Dino Abazović je doktor sociologije i pomoćni profesor na Odjelu za sociologiju, Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Bio je prvi predsjednik upravnog odbora Mreže ljudskih prava na Balkanu (Balkan Human Rights Network), kao i generalni sekretar Ateljea za filozofiju, društvene nauke i psihoanalizu u Sarajevu. Predaje na predmetima Sociologija religije, Sociologija znanja i morala, Religija i moderni svijet i Religija i sukobi.

Dr Abazovic je zaposlen kao direktor Centra za ljudska prava na Univerzitetu u Sarajevu i član je Uređivačkog odbora za umjetnost, nauku i društvena pitanja. Dodatno obrazovanje stekao je na Američkom institutu političkih i ekonomskih studija na Univerzitetu Georgetown, Charles Univerzita v Praze, Raoul Wallenberg institutu za ljudska prava i humanitarno pravo, Lund Univerzitetu i Institutu d’Etudes Européennes u Briselu.

Marija Simanić-Arnautović

Marija Simanić-Arnautović je svoju novinarsku karijeru započela na Balkanu 1998. godine. Od 2002. do 2003. godine je radila kao urednik za novinarsku agenciju MINA. Od 2003. do 2004. godine, bila je novinar i urednik TV vijesti u Sarajevskom kantonu. Od tada, radila je u sarajevskom uredu radija Slobodna Evropa kao novinar, reporter i urednik. Uz ovo, Marija Simanić-Arnautović radi kao urednik i voditelj za TV Liberty.