Ovaj projekt je fokusiran na jačanje i podizanje kapaciteta lokalnih zajednica, posebno kriznih centara koji pomažu ženama i djeci koji pate od PTSP-a. Ovaj projekt je dizajniran kao način razmjene iskustava između profesionalaca iz Kirgistana i drugih partnerskih zemalja, uključujući Bosnu i Hercegovinu, Gruziju, Azerbejdžan, Ingušetiju, Izrael i Čečeniju.

Naši partneri iz Kirgistana trenutno rade na uspostavljanju programa treninga za diplomirane studente psihologije sa vodećih obrazovnih institucija u Kirgistanu uključujući Kyrgyz-Russian Slavic univerzitet, Američki univerzitet u Centralnoj Aziji i Državni univerzitet u Ošu. Treninzi će biti fokusirani na organizaciju psihološke pomoći tokom i nakon hitnih situacija.

PCRC je prisustvovao seminaru u Ošu, Kirgistan, gdje smo imali priliku upoznati specijaliste i eksperte u polju psihologije, medicine, PTSP tretmana, obrazovanja i drugih relevantnih polja. Naša organizacija je, također, odgovorna za organizaciju šestodnevne posjete BIH za 12 kirgistanskih profesionalaca sa ciljem povezivanja kirgistanskih i bosanskih organizacija koje rade na polju liječenja PTSP-a i psihološke pomoći.

Ovaj projekt je podržan od strane Soros fondacije u okviru „East-East” programa.

l

Seminar in Osh, Kyrgyzstan

l

l

Studijska posjeta Bosni i Hercegovini

Centar za postkonfliktna istraživanja organizovao je edukativnu studijsku posjetu za 14 predstavnika civilnog sektora iz Kirgistana u Bosnu i Hercegovinu sa fondacijom „Otvoreno društvo” u periodu od 10. do 16. marta 2013. godine. Ova studijska posjeta je dio multilateralnog, međunarodnog projekta „Stvaranje održivih oblika psihosocijalne podrške žrtvama katastrofa i etničkih sukoba”. Projekt se realizovao u sklopu „East-East: Partnership Beyond Borders” programa Soros fondacije u BiH. Glavni ciljevi posjete bili su razmjena profesionalnih iskustava i priprema zajedničkih programa između BiH i Kirgistana, kao i razvijanje zajedničkih mjera u pružanju psihosocijalne pomoći u hitnim slučajevima.

14 učesnika iz Kirgistana su predstavnici različitih organizacija i kriznih centara koji se aktivno bave organizacijom i pružanjem psihološke pomoći u hitnim situacijama. Tokom vremena provedenog u BiH, predstavnici su posjetili različite gradove i organizacije sa ciljem boljeg razumijevanja sistema psihosocijalne pomoći i uspostavljanja buduće saradnje između BiH i Kirgistana.

Tokom šestodnevne posjete Bosni i Hercegovini, predstavnici iz Kirgistana uzeli su učešće u sljedećim posjetama i aktivnostima:

Sarajevo (11. – 12. mart)

  • Tunel spasa, Jevrejsko groblje i Spomenik žrtvama opsade Sarajeva
  • Trauma centar. Trauma centar u Sarajevu je razvijen pod pokroviteljstvom humanitarne organizacije „Kruh svetog Ante”. Centar radi edukacije ljudi koji rade sa traumatiziranim osobama. Edukativne radionice se, uglavnom, organizuju za psihologe, socijalne i zdravstvene radnike, vjerske službenike i druge ljude koji rade sa osobama koje boluju od PTSP-a te žrtvama nasilja i torture. Osobe se edukuju o ulozi žalovanja u procesu pomirenja i pružanja terapeutskih usluga na odgovarajući način.
  • Međunarodni komitet Crvenog krsta/križa (ICRC). ICRC je volonterska, neprofitna humanitarna organizacija koja je posvećena brzom i efektivnom odgovoru na humanitarne potrebe ljudi, koji se nalaze u oružanim konfliktima ili prirodnim katastrofama u konfliktnim područjima. Tokom sastanaka sa službenicima Crvenog krsta/križa, predstavnici iz Kirgistana su imali mogućnost da vide način na koji organizacija interno funkcioniše, a također i na terenu te da uvide ulogu Crvenog krsta/križa u sistemu psihosocijalne pomoći žrtvama katastrofa.
  • Catholic Relief Services (CRS). Glavni cilj CRS-a u Sarajevu jeste da pomogne siromašnim i ranjivim populacijama u zemlji. Organizacija, također, promoviše ljudski razvoj odgovarajući na hitne slučajeve, boreći se protiv bolesti i siromaštva i njegujući mirna i pravedna društva, služeći univerzalnoj misiji Katoličke crkve. Ova posjeta je kirgistanskim predstavnicima pružila uvid u rad religiozne organizacije i njenog odgovora na žrtve trauma u BiH.
  • Sastanak sa dr Sabinom Čehajić – Clancy. Dr Sabina Čehajić – Clancy trenutno radi u Sarajevskoj školi nauke i tehnologije (SSST) u BiH, Odjel za političke nauke i međunarodne odnose kao pomoćni profesor, predavajući metode istraživanja i političku psihologiju. Ona je, također, direktor Balkanskog instituta za rješavanje konflikta, odgovornost i pomirenje. Dr Čehajić – Clancy je doktorirala socijalnu psihologiju (Univerzitet Sussex, UK) sa disertacijom pod nazivom: “Odgovornost i poricanje: Prethodnici priznanja, kolektivne odgovornosti i krivice”. Društvo za psihološke studije i društvena pitanja (SPSSI) ju je nagradilo sa “Dissertation award” za 2008. godinu. Tokom sastanka sa predstavnicima Kirgistana, dr Čehajić – Clancy je govorila o svojim trenutnim aktivnostima i svojoj viziji kada je riječ o rješavanju problema psihosocijalne podrške u BiH tokom hitnih situacija. Nakon diskusije uslijedila je sesija sa pitanjima i odgovorima.

SAM_4314 - копия - копия

l

Tuzla (13. mart)

  • Sastanak sa predstavnicima udruženja ”Vive žene”. ”Vive žene”, centar za tretman i rehabilitaciju u Tuzli, je jedan od vodećih nacionalnih trauma centara u BiH. Centar radi na poboljšanju mentalnog zdravlja onih, koji su tokom rata u Bosni 1990-ih preživjeli mučenja i traume.
  • Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP): Identifikacijski projekt Podrinje (PIP) i Odsjek za koordinaciju identifikacija (ICD). Predstavnici iz Kirgistana sastali su se sa Eminom Kurtalić, projekt menadžericom Identifikacijskog projekta Podrinje (PIP) i Pakizom Čolo, zamjenicom voditelja Odsjeka za koordinaciju identifikacija (ICD). Kurtalić i Čolo su prezentovale rad i aktivnosti ova dva odsjeka ICMP-a u Tuzli.

IMG_4456 - копия

IMG_4439 - копия - копия

l

“Ovo putovanje je bilo jedna velika lekcija za sve i ono što smo vidjeli u Bosni je ostavilo veliki utisak na nas… 2010. godine smo imali sličan konflikt u Kirgistanu i sada je naš cilj da iskoristimo znanja, koja smo dobili ovdje da spriječimo razvoj takvih konflikata u našoj zemlji.”

– Nadezhda Olifirenco, Javni fond “Family to Every Child” (NVO sektor) –

Srebrenica (14. mart)

  • Memorijalni kompleks za žrtve genocida u Srebrenici i svjedočenja članova udruženja ‘”Majke Srebrenice”. Ova posjeta uključivala je informativni istorijski čas sa kustosom Muzeja, gdinom Hasanom Hasanovićem, prikazivanje filma i razgovor sa članovima udruženja “Majke Srebrenice”, koji su preživjeli genocid. Kirgistanski predstavnici su nakon toga obišli Spomen sobu i kompleks posvećen žrtvama genocida u Srebrenici 1995. godine.

IMG_4514

l

„Nije bitno koliko oružani konflikti traju, tri dana ili tri godine. Iste stvari se dešavaju. Ljudi ostaju ozbiljno povrijeđeni i ovo iskustvo se prenosi generacijama. Ja sam lično veoma impresionirana onim što sam vidjela u Srebrenici i na tome sam vam zahvalna. Ono što sam vidjela mi daje snažan razlog da koristim ovo kao primjer da prenosim poruku ljudima u svojoj zemlji da je bolje da se preveniraju svi budući konflikti i istraže razlozi, koji su doveli do prošlih konflikata, a ne ko je kriv.”

– Elmira Umarova, direktor Javnog fonda «Ulybka» (NVO sektor) –

l

Mostar (15. mart)

  • Stari most u Mostaru i rijeka Buna u Blagaju. Posjeta Mostaru uključivala je obilazak grada i Starog mosta. Nakon razgledanja znamenitosti, grupa je ručala u Blagaju na obali rijeke Bune.

l

l

Preliminarni rezultati:

Jedan od glavnih rezultata ove studijske posjete jeste razvijanje Memoranduma o razumijevanju detalja saradnje između PCRC-a i predstavnika Kirgistana koji će biti potpisan u budućnosti. Memorandum predstavlja osnovu buduće saradnje između BiH i Kirgistana u vezi sa stvaranjem održivih formi psihosocijalne pomoći žrtvama nesreća i etničkih konflikata. PCRC je odlučio pomoći i podržati predstavnike Kirgistana u njihovim naporima da organizuju saradnju između organizacija i individua na tlu BiH i Kirgistana.

Dodatno, inicijativa za memorijalizaciju biće pokrenuta od strane mreže „Women Peacemakers” iz Kirgistana kao rezultat utjecaja posjete memorijalnim centrima u BiH.

l

 Dodatni komentari:

 Ovaj put je promijenio naše stavove po pitanju pružanja psihosocijalne njege, ali i opšteg pristupa strategijama prevencije konflikta. Sada smo posebno svjesni da teme vezane za psihologiju konflikta i prevenciju takvih događaja trebaju biti inkorponirane u edukativne programe na univerzitetima i u školama.

– Elena Tsimmer, klinički psiholog, ”Family and Society” (NVO sektor) –

Hvala vam na mogućnosti da učestvujem u ovoj studijskoj posjeti. Ovaj put je promijenio moj pogled; smatrala sam da ne treba podržati vladu u trošenju novca za izgradnju spomenika. Nakon ovog putovanja, shvatila sam važnost i potrebu za memorijalnim centrima, jer oni oslikavaju tragediju ovih istorijskih događaja za buduće generacije. Mi ih trebamo podsjećati na ove događaje kako bi prevenirali njihovo ponovno javljanje u budućnosti.

– Zhanna Saralaeva, predsjednik, “The Network of Women Peacemakers of Kyrgyzstan” (NVO sektor) –

Mnogo vam hvala na organizovanju ovakvog informativnog i geografski intenzivnog programa. Prije svega, ja nisam bio spreman da vidim toliko mnogo stvari odjednom i nisam mogao ni da zamislim obim konflikta u BiH. Svidio mi se način na koji je program struktuiran: prvi dan je bio uvod u kulturu memorijala, praćen sastancima sa humanitarnim organizacijama kao što su Crveni krst/križ i Catholic Relief Services. Impresioniran sam saznanjem da je Crveni krst/križ započeo svoje operacije u doba konflikta i nastavlja da realizuje aktivnosti u partnerstvu sa vladinim tijelima i volonterima. Bilo je dobro čuti pogled jednog katolički osviještenog centra i njegov pristup izgradnji mira i radu sa članovima traumatizirane populacije. Strategija UN-a za bavljenje nestalim osobama je jedinstvena i bilo je veoma poučno naučiti način na koji su oni postupali u pružanju pomoći ljudima da pronađu svoju rodbinu, koja je poginula u konfliktu. Broj ljudi koje je identifikovao ICMP je impresivan. Također je bilo veoma interesantno učiti od predstavnika iz „Vive žene” iz Tuzle koji najčešće rade sa ženama i djecom; bilo je veoma značajno vidjeti rad na projektima, koji traju minimum od 3 do 4 godine, pa i do 7 godina. Vidjeti memorijale i učiti o istoriji konflikta u Bosni kroz svjedočenja čovjeka koji je i sam preživio genocid u Srebrenici je za nas, zaista, bila jedinstvena šansa. Imam utisak da su ta tragična mjesta još uvijek u umovima svih ljudi koje smo upoznali i ostaju u svim mjestima koja smo posjetili. Pet dana studijskog programa u Bosni i Hercegovini me natjeralo da ponovo razmislim o događajima koji su se desili u Kirgistanu i imam osjećaj da bismo trebali da bolje predvidimo i preveniramo konflikt i da ga zaustavimo. Moramo raditi na multietničkoj i multinacionalnoj toleranciji, moramo se približiti jedni drugima i biti bolji. Mislim da bi roditelji trebali pričati svojoj djeci pozitivne priče o prijateljstvu između različitih nacionalnosti i mislim da je veoma bitno raditi sa djecom koja su pogođena konfliktom kako bi se zaustavio krug konflikta i mržnje prema drugim nacionalnostima. Kao zaključak, želim da se zahvalim Velmi Šarić – direktorici PCRC-a za gostoprimstvo i ovako interesantan program.

– Nurlan Djakubov, koordinator, “East-East Beyond Borders/Emergency Fund Soros – Foundation Kyrgyzstan“–