677 je ukupan broj koncentracionih logora koji su postojali za vrijeme rata u Bosni. Način na koji se žrtve i počinitelji unutar svake zajednice bave ovim nasljeđem će odrediti budućnost zemlje. Prelazak sa tamnog pogleda na optimizam, ovaj film dijeli gledišta svake etničke grupe kroz součavanja novih generacija sa svojom toksičnom prošlošću. Živeći u Bosni koja se bori za članstvo u EU, oni su očajni da pronađu način da žive zajedno za mirno sutra.

„Svi su Srbi Ratkovi vojnici” jeste stih, koji pjeva publika dok, držeći se za ruke, pleše u ritmu muzike. Ovdje je bivši srpski general kojem se sudi za ratne zločine još uvijek nacionalni heroj. Na divnom sunčanom danu dok su na skupu prosvjedovali protiv njegovog uhićenja žena drži portret Mladića i uzvikuje ponosno: „General Mladić je u mom srcu”. To je vrsta partizanskog osjećaja, koji još uvijek postoji među starom generacijom koja je održala ratnu napetost između Srba, Bošnjaka i Hrvata.

No, iza ovoga nalazi se složenija drama, koja se razvila od početka rata. Dok se bivši borci bore sa činjenicom da su ujedno i počinitelji i žrtve nasilja, njihova djeca moraju stvoriti novu budućnost. „Sve što sada mogu jeste nadati se da će gorke duše moje generacije jednostavno nestati. Nova generacija ne može ništa naučiti od nas osim negativnih stvari”, kaže Tatjanin otac. Brutalne slike rata su bolni podsjetnik na njegovu službu u vojsci i događaje o kojima on ne govori. Za Tatjanu očevo strašno ratno nasljeđe i njegova posljedična ovisnost o drogama nisu lak teret za podnijeti. „Mnogi ljudi u ovom gradu znaju više o njemu nego ja. Nije ugodno slušati te priče.”

Nova generacija također dijeli gorku prošlost. Kemal, 19, izgubio je majku i nogu tijekom sukoba. „Možete li zamisliti da netko naredi ubijanje žene koja nosi dijete?” No, unatoč tome, za Tatjanu, Kemala i Luku, iz različitih etničkih skupina, budućnost nije mračna. “Kada vidim da se naše vođe ne mogu dogovoriti oko nečega, shvatam da se mi, nova generacija, još i dobro slažemo.” Oni gledaju prema naprijed, pokušavajući se pomjereti izvan prošlosti. “Naša imena su ono što smo mi, ali mi ne moramo razmišljati o tome.”

PCRC je radio sa direktorom fotografije Mirkom Pincelliem i PINCH media-om na proizvodnji filma „Uspomena 677”. Ovaj dokumentarni film izabran je za filmski festival Raindance u Londonu, gdje je bio nominiran za „najbolji mikrobudžetni film”. Možete kupiti ili iznajmiti „Uspomene 677” ovdje.

l

Uspomene 677 (Memories 677) – Kemal

l