U prvoj sedmici juna, u hotelu Holiday održan je deveti godišnji History Fest Sarajevo (HFS), koji je organizirao i uglavnom moderirao Husnija Kamberović, profesor historije na Univerzitetu u Sarajevu i predsjednik Udruženja za modernu historiju (UMHIS), u saradnji s raznim nacionalnim i međunarodnim institucijama. Ovdje se okupljaju historičari iz regije i cijele Evrope kako bi raspravljali o aktualnim pitanjima i događajima u regiji. Ovogodišnje teme posebno su oblikovane 80. godišnjicom završetka Drugog svjetskog rata i 30. godišnjicom genocida u Srebrenici te potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Kao pripravnici u CPI-u, bili smo vrlo sretni što smo pozvani da prisustvujemo različitim panelima, predavanjima i raspravama. To je uključivalo, između ostalog, uvodno predavanje Nevanke Tromp sa Univerziteta u Amsterdamu i nekoliko panela koji potiču na razmišljanje.
Tokom HFS-a, upoznali smo se s umjetničkom izložbom Midhata Poturovića „Duša Srebrenice“, naglašavajući da fotografije daju dodatnu dubinu pisanim ili izgovorenim riječima. Nevenka Tromp je zatim održala predavanje o zločinu genocida, ukazujući na važnost sjećanja na genocide, naglašavajući „namjeru uništenja“ kao ključnu komponentu genocida, izgrađenu na ideologiji i koja ga razlikuje od drugih zločina protiv čovječnosti. Na kraju je pohvalila rad MKSJ-a, istovremeno tvrdeći da sudovi ne mogu sami pisati i tumačiti historiju, već funkcioniraju kao arhiva koju historičari mogu koristiti retroaktivno.
Važna karakteristika HFS-a bile su česte promocije naučnih knjiga, koje su predstavljale raznolik spektar tema, od nasilja nad ženama do spomenika i memorijalizacije, pa sve do uloge Srpske pravoslavne crkve tokom rata u Bosni i Hercegovini. Osim toga, učesnici su imali priliku prisustvovati radionicama za doktorante, kao i prošetati kroz dvije druge umjetničke izložbe otvorene u kontekstu HFS-a.
Drugi važni događaji HFS-a uključivali su panel diskusiju s Draganom Popovićem, konsultantom za Srbiju pri Evropskoj fondaciji za demokratiju (EED), o historiografskim pristupima Srebrenici u Srbiji, te razgovor s članovima ratnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine o Dejtonskom mirovnom sporazumu (DPA). O DPA se dalje raspravljalo na panelu s bivšim visokim predstavnikom Valentinom Inzkom i bivšim prvim zamjenikom OHR-a Michaelom Steinerom, a obojica su naglasila potrebu za snažnom međunarodnom intervencijom u ranim poslijeratnim fazama, izražavajući međutim žaljenje zbog dugog međunarodnog prisustva u zemlji.
Posljednji dan HFS-a fokusirao se prvenstveno na Drugi svjetski rat i naslijeđe partizanskog pokreta, pokazujući njihov kontinuirani uticaj na regiju čak i 80 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Prisustvovanje History Fest-u u Sarajevu otkrilo nam je ključnu ulogu koju je BiH igrala – i još uvijek igra – u razvoju našeg razumijevanja genocida, kontinuiranog spora oko prošlosti koji definira veliki dio bosanskog društva danas, i opće moći koju historijski narativi imaju u oblikovanju postkonfliktne izgradnje mira, bilo pozitivno ili negativno. Dok se historija često predstavlja kao nešto inherentno okrenuto unatrag, relevantno samo u školskim udžbenicima i debatama između izoliranih akademika, konferencija je pokazala netačnost tog stava. Umjesto toga, ona često oblikuje naše sadašnje stanje, a ne razumijevajući historiju, rizikujemo da se zaslijepimo za beskrajan rezervoar informacija koji može obogatiti način na koji se nosimo sa bilo kojim izazovom u našem svijetu.
Zaista, kao pripravnici CPI-a, već smo vidjeli kako se ova dinamika pojavljuje oko našeg zagovaranja, od toga kako sjećanja na rat i dalje proganjaju institucionalne partnere s kojima sarađujemo do nasilnih ožiljaka koji oblikuju karakter Sarajeva dok ovdje radimo. A s obzirom na to da se približava toliko bitnih godišnjica, razumijevanje njihovih modernih rezonanci ostaje bitno za nas kako bismo pravilno unaprijedili kulturu tolerancije, pomirenja i ljudskih prava unutar BiH i širom svijeta.
Autori: Bekir Hodžić, Antonia Kronsteiner i Philip Piljić (pripravnici, ljeto 2025.)