Dobro jutro, sveti svijete. Pozdravljam još jedan ranjeni dan u kojem majke plaču, još jedan dan u kojem cure nisu dobile ruže, još jedan dan u kojem momci moraju nazor biti hrabri pred olujom kojoj kao da nema kraja. Pred sudbinom koja je samo naša. Ova poruka nije za tebe čovječe čija je krv odavno u litrima prolivena, ovo je poruka vama, gospodo, koji krv prolijevate. Tresu nam se ruke i glas pred vama, oči nam drhte pune suza ali vas se ne bojimo. Ne želimo više trpiti tiraniju, ne želimo više biti zamjena za barut u topovima ili vašim granatama. Mi nećemo da smo kvantitativni broj koji govori gdje nas ima više. U Kini ili Japanu. Nećemo da gledate gdje nas ima više spremnih za ubijanje i spaljivanje nedužnih.
Jednoglasno želimo mir, naša demokratija glasa upravo za to. I dok uporno bivate gluhi na naše pozive počinje novi val ljudskosti. U ovom valu dolaze odvažni, hrabri i spretni ljudi, oni koji mogu da vole, oni koji znaju da vole. Svijete, dolazimo mi koji se ne plašimo rana, a niti ih pravimo drugima. Dolazimo mi koji ne branimo marame u školama, puštamo ljude da vjeruju i da žive onako kako žele. Puštamo dva muškarca da se vole gdje god žele i koliko god jako to mogu. Ne ubijamo sestre u Palestini dok brane svoju braću od kiše udaraca, ne deremo se u mikrofone “živjela država” dok naša država živi na mrtvima. Mi smo novi generali i shodno tome izdajemo nedvojbenu naredbu: Vojnici širom svijeta spustite svoje oružje! BACITE PUŠKE I OSTAVITE TOPOVE! Slobodni ste,vratite se svojim domovima i donesite svoj slobodan život natrag. Zarobljeni – od danas ste slobodni. Gladni – od danas ste siti. A vi, mrzitelji – od danas vas nema.
Vratili smo život kakav dolikuje čovjeku, život pun raskoša i obilja u kom stari ne spajaju kraj sa krajem već udobno žive nasmijani, sve smo ruže ženi poklonili, djeca su slobodna i igraju se, sunce ima ljepši sjaj od kako vas nema. I ne ovo nije pjesma Indexa, svijete, ovo si ti onakvog kakvog smo te iskreirali.
A sad ponovo. Dobro jutro, sveti svijete. Pozdravljam mir i bijelu golubicu s maslinovom grančicom u kljunu. Pozdravljam tebe čisto Sarajevo, blistavi Beograde, šarmantni Zagrebe. Pozdravljam mir i udišem mir zajedno sa jedinom rasom koja sada ovdje živi. Ljudska rasa. A pozdravljam i tebe koji misliš da je ovo utopija, vjeruj mi nije nego je to samo tvoj strah da ovaj javni govor prihvatiš svim srcem. Narode, otvorimo svoja njedra i primimo novi val užitka. Bio je ovo govor povodom oslobađanja Ukrajine, Palestine, Amerike i oslobađanje čitavog svijeta. Danas smo se oslobodili gluposti i mržnje. Ne treba nam više Tito da bi imali zlatna vremena. Ljudi rade i plaćeni su za to. Djeca su voljena i niko im ne brani da se iz igrališta vrate prljavi. Sve je slobodno i vedro. Dolazi doba, tvoje doba. Živio mir.
“We think too much and feel too little…”
– Charlie Chaplin