Tokom konferencije RESOLVE: Mreže od 17. do 19. septembra, u organizaciji NVO “Asfar”, imali smo privilegiju čuti lokalne i međunarodne lidere u oblasti izgradnje mira i angažmana mladih. Prvi dan je otvoren temom mirovnih inicijativa koje predvode mladi, a među uvodnim govornicima bila je i naša Tatjana Milovanović iz CPI-a. Lideri iz Mirovne akademije, MLB Consultancy i drugih obrazovnih sektora također su prisustvovali kako bi istakli razliku između simboličkog uključivanja i istinskog uključivanja svih perspektiva u mirovne procese radi stvarnog uticaja. Drugi dan bio je posvećen sjećanju i pripovijedanju, a na nas je najveći utisak ostavila mirovna aktivistkinja Jo Berry.
Kroz njenu priču naučili smo da je najteži dio izgradnje mira biti empatičan prema onima koji možda neće uzvratiti na isti način; te da je razumijevanje onih s kojima se ne slažemo važan dio humanizacije onih koje često ‘drugačije’ percipiramo. Günter Bressau je također bio prisutan i podijelio svoje iskustvo rada s mladima u izgradnji mira, te projekat REspect! za borbu protiv govora mržnje i porasta desničarskog ekstremizma u Njemačkoj.
Njegova intervencija je pokazala važnost praćenja govora mržnje u javnoj sferi i kako se to odnosi na nove društvene trendove. Konferenciju smo zaključili razmišljajući o inkluziji u izgradnji mira, vraćajući se na teme iz prvog dana. Sharehan Alwakily i Steven Aiello iz Debate for Peace podijelili su svoja iskustva o borbi žena u pregovorima. Njena inspirativna priča o prkošenju statusu quo kako bi educirala žene iz nepriznatih beduinskih zajednica na jugu Izraela osvijetlila je svakodnevne izazove s kojima se žene suočavaju unutar patrijarhalnih društava. Dalje su provedene simulacije kako bi se dublje razumjele posljedice prijevoda, pristranosti i pogrešnih tumačenja.
Gledajući konferenciju u cjelini, priča Jo Berry o pomirenju i izgradnji mira posebno nas je dojmila. Njen otac je poginuo u bombaškom napadu IRA-e 1984. Kada je čovjek odgovoran za taj zločin, Patrick Magee, pušten kao dio mirovnog procesa, njena osjećanja su bila pomiješana. Jo vjeruje da je “dehumanizacija priroda nasilja”, te je postavila sebi zadatak da se sastane s Patrickom radi iskrenog razgovora kako bi “rehumanizirala” svoj odnos prema čovjeku koji je ubio njenog oca.
Četrdeset godina kasnije, ona i Patrick sada zajedno rade na mirovnim i pomiriteljskim naporima širom svijeta. Njihova sposobnost da izgrade radni odnos na ovoj osnovi smatramo vodećim primjerom da, kada postoji volja za izgradnjom bolje budućnosti između bivših neprijatelja, to može biti ostvareno. Učesnici, bilo mladi ili profesionalci s više od 20 godina iskustva u izgradnji mira, svi su smatrali da su stekli dragocjena saznanja učestvujući. Uspjeli smo povezati ove priče i lekcije o izgradnji mira ne samo s trenutnim događajima, već i s ličnim iskustvima i odnosima. Svi učesnici su izrazili duboku zahvalnost onima koji su podijelili svoje priče; i nadamo se da ćemo primijeniti mnoge naučene lekcije u našem radu ovdje u CPI-u.
