Ovogodišnja proljetna grupa pripravnika Centra za postkonfliktna istraživanja (CPI-a) – Anna Kranz, Karlotta Hein, Amar Gradišić, Claire Kroger i Felix Mährenbach pišu o prvoj prilici za učenje o prošlosti Bosne i Hercegovine ali i povezivanju sa grupom mladih iz Sjeverne Irske koji su boravili u posjeti Sarajevu u okviru inicijative Programa osnaživanja mladih: Inspiracija za budućnost Belfasta (YEP).
Za nas, nove pripravnike CPI-a proljetni semestar 2026. započeo je posjetom grupe mladih iz Sjeverne Irske, a koju su organizirali GEMS NI u partnerstvu sa Diverse Youth NI i Mrežom za obuku žena (TWN), a program su podržali Gradsko vijeće Belfasta i Tijelo za posebne programe EU (PEACEPLUS program). Zajedno sa mladima iz Sjeverne Irske imali smo priliku razgovarati sa predstavnicima međunarodnih institucija, nevladinih organizacija, muzeja i galerija kako bismo lakše učili o prošlosti 90- tih u Bosni i Hercegovini.
Iako ih dijeli više od 2.000 kilometara, historije Bosne i Hercegovine i Sjeverne Irske sličnije su nego što se čini. Obje su zemlje prošle kroz duboke etnonacionalne i vjerske podjele, a danas služe kao ključni primjeri u globalnoj borbi za trajni mir i pomirenje.
Prvog dana, mi iz Centra za postkonfliktna istraživanja (CPI) i YEP-a okupili smo se na prezentaciji Amine Sejfić, projekt menadžerice u CPI-u. Amina je pružila detaljan pregled raspada Jugoslavije, rata u Bosni i Hercegovini te trenutne situacije u zemlji. Osim što je poslužila kao uvod za grupu iz Sjeverne Irske, ova prezentacija bila je odlična prilika za obnavljanje znanja i nas pripravnika.
Nakon prezentacije, imali smo sesiju pitanja i odgovora. Pokrenute su teme poput toga kako se rat u Bosni i Hercegovini predaje u lokalnim školama ali i teme poput budućnosti Bosne i Hercegovine. Članovi YEP grupe također su postavljali pitanja na osnovu svojih iskustava života i učenja o Belfastu i nemirima u Sjevernoj Irskoj. Bilo je zaista zanimljivo čuti njihovu perspektivu o sličnim pitanjima, ne samo od mladih već i njihovih lidera koji su odrastali tokom tog perioda.
Nakon pauze za ručak, vratili smo se zajedno i YEP grupa je pokazala svoja umjetnička djela koja su kreirali inspirisani prošlošću, nadahnuti sadašnjošću i budućnošću. Nakon što smo tokom dana učili i raspravljali o teškim temama, ovo je bio inspirativan način da završimo sesiju i razmislimo o tome kako svi mi možemo raditi u sadašnjosti da stvorimo mirniju budućnost.
Nakon prezentacije umjetničkih djela posjetili smo Muzej ratnog djetinjstva u Sarajevu, jedini muzej na svijetu posvećen u potpunosti djetinjstvima pogođenim ratom. Muzej izlaže lične predmete i priče djece pogođene ratom, od kojih mnoge potiču iz Bosne i Hercegovine, ali i Ukrajine i Palestine. Baziran na knjizi Djetinjstvo u ratu Jasminka Halilovića, muzej je otvoren 2017. godine i sakupio je preko 6.000 ličnih predmeta, od kojih je 40 predmeta i priča stalno izloženo u Sarajevu. Muzej je stekao međunarodno priznanje i osvojio Muzejsku nagradu Vijeća Evrope 2018. godine za značajan doprinos razumijevanju evropske kulturne baštine.
Na ulazu nalazi se interaktivni hodnik u kojem se može glasati o pitanjima zasnovanim na vlastitom iskustvu iz djetinjstva. Prolaskom kroz zavjesu do dijela izložbe gdje su izloženi svi predmeti i plakati, brzo se shvati koliki je to drastičan kontrast u odnosu na glasove vani. Jednooki plišani medvjedići, prljava dječja knjiga, par bijelih patika, fudbalski dres, šivaća mašina – sve uz kratke priče vlasnika i njihovih predmeta. Bilo je teško pojmiti iskustva djece, mnogo mlađe od nas, koja su se našla usred tih strašnih zločina.
Drugi dan programa započeo je posjetom Međunarodnoj komisiji za nestale osobe (ICMP), gdje nas je dočekala Elma Majstorić Ninković, viša službenica programa ICMP-a za Zapadni Balkan. Ovdje smo se upoznali s historijom organizacije, okvirom koji koriste u svom pristupu, a zatim smo imali priliku saznati više o genocidu u Srebrenici i njihovoj pomoći zemljama regije u pronalaženju više od 70 posto od 40.000 osoba prijavljenih kao nestale osobe nakon sukoba u bivšoj Jugoslaviji.
ICMP je dao ključni doprinos uspostavljanju i razvoju institucionalnih kapaciteta Bosne i Hercegovine za rješavanje problema nestalih osoba na nediskriminirajući način, izradi zakona za zaštitu prava porodica i uvođenju najsavremenijih forenzičkih metoda, uključujući upotrebu DNK. Važno je napomenuti da je Bosna i Hercegovina prva zemlja na svijetu koja je uspostavila i usvojila Zakon o nestalim osobama, što je uticalo na druge zemlje u regiji, kao i na međunarodnom planu, da slijede njen primjer. Prezentaciju smo završili s više pitanja i nekoliko zajedničkih fotografija.
Posljednja stanica na našem dnevnom redu bila je posjeta Galeriji 11/07/95, prvoj memorijalnoj galeriji u Bosni i Hercegovini posvećenoj očuvanju sjećanja na genocid počinjen u Srebrenici 11. jula 1995. godine i odavanju počasti za 8.372 ubijenih Bošnjaka, muškarca i dječaka. Stalna izložba predstavlja dokumentarne scene Srebrenice nakon genocida, koristeći multimedijalne elemente poput fotografija, audio i video zapisa kako bi ponudila i činjeničnu dokumentaciju i umjetničku interpretaciju događaja iz jula 1995. godine.
Posjetu Galeriji započeli smo s nekoliko neformalnih, ali duboko dirljivih kratkih filmova sa svjedočenjima porodica pogođenih genocidom, kao i snimcima iz opsade Sarajeva. Zatim smo nastavili s vođenom turom, počevši od prve sobe, gdje su zidovi prekriveni fotografijama koje predstavljaju dio od 8.372 ubijenih u Srebrenici. U drugoj sobi susreli smo se sa crno-bijelim fotografijama Tarika Samaraha, osnivača Galerije 11/07/95. Njegove slike bilježe jezive posljedice genocida i pozivaju na razmišljanje o trajnom utjecaju nasilja i odgovornosti sjećanja. U posljednjem dijelu, pogledali smo fotografije iz opsade Sarajeva koje su zabilježile ne samo svakodnevnu brutalnost i teškoće koje su ljudi bili prisiljeni podnijeti, već i otpornost i solidarnost građana koji su ostali ujedinjeni u otporu suočeni s nasiljem koje ih okružuje.
Nakon sticanja ovakvog znanja, razmjene mišljenja sa mladima iz Sjeverne Irske, stekli smo neprocjenjiv uvid koji oblikuje naše razumijevanje postkonfliktnih društava i ojačava našu posvećenost da nastavimo rad na mirnoj budućnosti. Sada se više nego ikad radujemo provesti naredna tri mjeseca rada kao pripravnici u CPI-u.