Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI), u okviru istraživačke zajednice PEACE (Peace Research Community Europe) COST mreže, organizovao je radionicu pod nazivom „Lokalni mir i umjetničke prakse“. Događaj je održan u okviru Radne grupe za lokalni mir, kojom rukovode Velma Šarić, osnivačica i predsjednica CPI, i dr. Maarten Van Alstein, viši istraživač pri Flamanskom institutu za mir. Radionica, kojom je moderirala Tatjana Milovanović iz CPI-ja, održana je 27. i 28. maja 2026. godine u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine.
Radionica je realizovana u saradnji sa Ilarijom Tucci (Univerzitet u Tampereu), Cindy Horst (Peace Research Institute Oslo – PRIO) i Tiffany Fairey (King’s College London). Deset učesnika, među kojima su bili i stipendisti CPI-ja Nicolas Pantelick i Adysen Moylan, pridružili su se istraživačima i praktičarima koji djeluju u oblastima obrazovanja, istraživanja mira i konflikata te umjetnosti.
Radionice
Tokom dva dana učesnici su kroz diskusije, prezentacije i praktične aktivnosti istraživali različite pristupe izgradnji mira. Jedan od takvih pristupa predstavila je Ilaria Tucci, koja koristi pozorište kao metodu transformacije konflikta.
Učesnici su takođe promišljali o pitanjima koja je postavila Tiffany Fairey sa King’s College London, uključujući i pitanje: „Kako bi mogla izgledati fotografija mira?“ Njena prezentacija bila je fokusirana na participativne fotografske projekte izgradnje mira u zajednicama pogođenim nasiljem širom svijeta. Ovo istraživanje razvilo se iz spoznaje da su fotografije rata i nasilja često u centru pažnje, dok ostaje nejasno kako se mir može prikazati ili dokumentovati kroz fotografiju.
CPI je tokom radionice organizovao i panel diskusiju o obrazovanju, umjetničkim praksama i lokalnom miru na kojoj su učestvovali Nicolas Pantelick (Harvard stipendista CPI-ja), Đuldina Kurtović (profesorica filozofije i estetike), Ljiljana Siničković (ProPeace Western Balkans) i Tatjana Milovanović (CPI).
Jedna od centralnih tema tokom radionice bila je pitanje kako ova istraživačka zajednica može djelovati kao most koji doprinosi legitimisanju umjetničkih pristupa, koji su i dalje često nedovoljno prepoznati u akademskim krugovima, ali i u kreiranju politika i praktičnom radu na izgradnji mira. Posebna pažnja posvećena je tome kako umjetničke metode mogu istovremeno služiti za razvoj, analizu i diseminaciju istraživanja, umjesto da budu posmatrane kao odvojeni procesi.
Facilitatori radionice naglasili su da su i koncept lokalnog mira i umjetnički pristupi relevantni za pokretanje promjena na najvišim društvenim nivoima, uključujući razmatranje konkretnih koraka za njihovu integraciju u javne politike.
Predstavljena istraživanja
Članovi radne grupe predstavili su širok spektar istraživačkih projekata i praktičnih inicijativa.
Larissa Fuhrmann (Peace Research Institute Frankfurt) predstavila je rad pod nazivom „Dekonstruisana tijela u potrazi za domom“, posebnu izložbu nastalu u saradnji sa sudanskim umjetnicima. Njen rad bio je posebno inspirativan jer nije koristio umjetničke metode kao alat koji se uvodi izvana radi izgradnje mira, već je prikazao pristup koji podržava procese nastale organski unutar samih zajednica. Aktivisti, preživjeli i umjetnici iz zajednica pogođenih nasiljem koristili su umjetnost kao sredstvo transformacije iskustava nasilja i otpora.
Dilara Kina (Univerzitet Hacettepe / Ministarstvo nacionalnog obrazovanja Turske) predstavila je svoj rad koji se nalazi između socijalno-emocionalnog učenja i pripovijedanja sa kurdskim porodicama u Turskoj.
Charles Warner, socijalni antropolog sa Univerziteta u Leuvenu, govorio je o primjeni umjetničkih metoda u radu sa veteranima kroz istraživanje „Umjetnost, mir i prakse predstavljanja“, fokusirajući se na iskustva veterana na Zapadnom Balkanu.
Uliana Furiv (Univerzitet u Utrechtu) predstavila je platformu UAx, inicijativu pokrenutu u Ukrajini koja pruža podršku umjetnicima, visokom obrazovanju i izgradnji zajednice čak i u područjima pogođenim sukobima.
Nina Silva (Univerzitet u Louvainu) predstavila je istraživanje „Teritorija kao žrtva: mapiranje uticaja ratovanja na autohtone teritorije“, koje istražuje proširenje koncepta reparacija izvan uskih i individualiziranih pravnih okvira, prepoznajući teritoriju kao žrtvu oružanog sukoba.
Njeno istraživanje koristi muziku kao istraživački alat, uključujući i njenu upotrebu kao dokaznog materijala u pravnim procesima i svjedočenjima zajednica. Također pokazuje da participativne metode zasnovane na autohtonom znanju mogu transformisati procese reparacija i doprinijeti suočavanju sa strukturnim nasiljem, čak i kada koriste alate koji se tradicionalno smatraju „kolonijalnim“, poput mapa.
Silva je Kolumbiju opisala kao „laboratorij tranzicijske pravde“. Ovakav pristup posebno je relevantan za Bosnu i Hercegovinu, gdje bi procesi tranzicijske pravde mogli imati koristi od alternativnih i inovativnih oblika reparacija koji aktivno uključuju preživjele i druge aktere u transformativne procese.
Poslijeratna Bosna i Hercegovina: obrazovanje, umjetnost i mir
Panel posvećen bosanskom kontekstu bavio se izazovima obrazovnog sistema u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, kao i pitanjima izgradnje mira među mladima i širom zajednicom.
Među predstavljenim projektima bio je i fotografski projekat „Love Tales“, izložba fotografija multietničkih parova u podijeljenom društvu čiju izložbu u Londonu je CPI realizovao u saradnji sa Tiffany Fairey.
Profesorica filozofije i estetike Đuldina Kurtović govorila je o metodama koje koristi kako bi kod studenata razvijala maštu, kreativnost, radoznalost i kritičko mišljenje.
Panel je također obuhvatio regionalne inicijative poput umjetničkih projekata organizacije ProPeace Western Balkans i sjevernomakedonskog filma „1700“, kao i druge programe koje kancelarija ProPeace-a u Sarajevu realizuje zajedno sa CPI-jem. Među njima je i obrazovni priručnik ,,Holokaust i mir“, koji kroz kreativne metode promoviše mirovno obrazovanje među mladima.
Posebna pažnja posvećena je i projektu Kuća dobrih tonova iz Srebrenice, multietničkoj muzičkoj inicijativi koja okuplja djecu i mlade kroz umjetnost. Učesnici su izrazili interes za upoznavanje i drugih sličnih inicijativa širom zemlje.
Nicolas Pantelick predstavio je svoja iskustva u lokalnoj izgradnji mira kroz obrazovanje i umjetnost tokom angažmana u CPI-ju, uključujući rad na platformama MIR Magazin i Balkan Diskurs, projektima memorijalizacije te drugim inicijativama Centra.
Nakon Sarajeva: Nastavak razgovora
CPI je za učesnike organizovao posjetu Muzeju ratnog djetinjstva, jedinstvenom prostoru koji prikazuje uticaj rata na djecu – često zanemaren aspekt ratnog iskustva. Muzej djecu predstavlja kao preživjele te kroz kreativne, ali emotivno snažne postavke svjedoči o njihovoj otpornosti.
Larissa Fuhrmann podijelila je svoje utiske nakon posjete:
„Za mene rad kao istraživačice mira i konflikta znači da se gotovo svakodnevno bavim ratom. Nastojim razumjeti zašto je počeo i analizirati prakse koje mu pružaju otpor. Muzej mi je pružio drugačiju perspektivu, fokusirajući se na ono što dijete pamti tokom rata. Mali žuti vojnik pronađen u spaljenoj kući i godinama čuvan kao ‘preživjeli’ nešto je o čemu ću dugo razmišljati.“
Učesnici radionice, kao i CPI, nastavit će razvijati kreativne pristupe uprkos svakodnevnim izazovima dugotrajnog i zahtjevnog procesa izgradnje mira, nastojeći ostati otvoreni za radoznalost i „drugačiju perspektivu“, kako je to opisala Larissa.
Sa zadovoljstvom najavljujemo da će se razgovor nastaviti 9. juna kroz PEACE webinar seriju posvećenu ulozi umjetničkih praksi u izgradnji mira i razumijevanju lokalnog mira u različitim kontekstima.
Panel diskusiju moderirat će Velma Šarić, predsjednica i osnivačica CPI-ja, a među panelistima će biti Cindy Horst i Ilaria Tucci. Razgovor će se fokusirati na načine na koje umjetnost može doprinijeti jačanju zajednica, razumijevanju različitih iskustava i stvaranju prostora za mir. Tokom webinara Tiffany Fairey će dodatno predstaviti svoje koncepte fotografije mira i istraživanja o vizualnom predstavljanju mira.
Više informacija o webinaru dostupno je putem registracijskog linka.