Dvije godine nakon što su ministri unutrašnjih poslova podržali revidiranu regionalnu mapu puta, SEESAC je u Budvi okupio organizacije civilnog društva da razgovaraju o ulozi koja, prema samom dokumentu, nedostaje.
Centar za postkonfliktna istraživanja učestvovao je na regionalnoj radionici o inkluzivnim pristupima kontroli malokalibarskog i lakog naoružanja (SALW) na zapadnom Balkanu, održanoj u Budvi, u Crnoj Gori, 29. i 30. oktobra. Događaj je organizovao Centar za kontrolu malog oružja i lakog naoružanja u jugoistočnoj i istočnoj Evropi (SEESAC) kojeg zajednički vode Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) i Regionalno vijeće za saradnju (RCC).
Mjesto održavanja bilo je prikladno. U oktobru 2024. godine ministri unutrašnjih poslova regije podržali su revidiranu Mapu puta za održivo rješenje problema ilegalnog posjedovanja, zloupotrebe i trgovine SALW-om, koja traje do 2030. godine. Prva verzija usvojena je na samitu u Londonu u julu 2018. Trenutna verzija ima pet ciljeva i trinaest indikatora, o kojima šest jurisdikcija izvještava dvaput godišnje.
Dosadašnji rezultati su značajni. Između 2018. i 2025. vlasti u regiji preuzele su 313.851 komad vatrenog oružja kroz kampanje dobrovoljne predaje, a uništile su više od 46.000 viškova i 23.000 oduzetih komada vatrenog oružja. Međutim, trend se preokrenuo. Dobrovoljne predaje pale su sa 119.488 komada vatrenog oružja u 2023. na 32.046 u 2024. i 19.079 u 2025. godini. U istraživanju Balkan Barometra iz 2023. godine, 45 posto građana reklo je da se osjeća ugroženo zbog ilegalnog oružja u svom susjedstvu. SEESAC-ova Platforma za praćenje oružanog nasilja zabilježila je 17.792 incidenta s vatrenim oružjem u regiji u šest godina do 2025; 46 posto njih bile su zaplijene.
Priznata praznina
Gotovo cjelokupna dosadašnja implementacija bila je institucionalna: vlade, policija, SEESAC i međunarodne organizacije. Mapa puta to i sama navodi. U njoj se ističe da organizacije civilnog društva nisu u potpunosti integrisane u razvoj politika kontrole oružja, da su organizacije koje vode žene nedovoljno uključene i da je rad s zajednicama bio sporadičan. Završna evaluacija Pete odluke Vijeća EU o podršci SEESAC-u, objavljena u junu 2025, došla je do sličnog zaključka s druge strane: saradnja s komisijama za SALW, policijom i graničnim službama dobro je uspostavljena, ali javno usmjerena prevencija, poput podizanja svijesti, edukacije i kampanja predaje oružja i dalje ne spada u osnovni model rada SEESAC-a.
Prvi dan obuhvatio je definicije, međunarodne i regionalne pravne okvire, usklađivanje s pravom EU, improvizirano i preinačeno oružje te način na koji se Mapa puta koordinira i prati, uključujući ulogu nacionalnih komisija za SALW. Drugi dan bio je posvećen trendovima oružanog nasilja, faktorima koji pokreću potražnju za vatrenim oružjem te vezi između vatrenog oružja, nasilja u porodici i normi maskuliniteta. Završen je radom u grupama o tome kako civilno društvo može preuzeti veću ulogu u kontroli SALW-a i koji su praktični koraci dostupni na lokalnom i regionalnom nivou.
Gdje je saradnja moguća
Mapa puta i agenda ukazuju na nekoliko područja u kojima organizacije civilnog društva imaju jasnu polaznu tačku.
Podaci. Mapa puta poziva na podatke o incidentima razvrstane po spolu i dobi do 2028. godine. Platforma za praćenje već bilježi spol, ali je razvrstavanje po dobi neujednačeno. Nezavisni istraživači mogu analizirati ono što postoji i jasno reći gdje su nedostaci.
Podizanje svijesti. Regionalna radna grupa za podizanje svijesti, koju vodi SEESAC, već postoji. Uz sve manji broj predaja i legalizaciju neregistrovanog oružja koja je u nekim mjestima spala na jednocifrene i dvocifrene brojeve, kampanje koje dopru do ljudi do kojih institucije ne dopiru očigledna su potreba.
Mediji. Mapa puta određuje period od 2025. do 2027. kao okvir za bolje partnerstvo s medijima u izvještavanju o zloupotrebi vatrenog oružja. Njena vlastita polazna analiza navodi da mediji obično blagonaklono tretiraju vatreno oružje, kao „kulturu oružja“ ili „tradiciju“. Trenutno se razvijaju smjernice za izvještavanje o incidentima.
Rod i potražnja. SEESAC je predstavio nedavna istraživanja o tome šta pokreće potražnju za vatrenim oružjem i o vatrenom oružju u nasilju u porodici. Ženske organizacije i grupe koje rade s mladim muškarcima imaju direktno iskustvo koje mogu dodati u oba područja.
Politike. Srednjoročni pregled Mape puta predviđen je do 2027. godine, a nacionalne komisije održavaju redovne koordinacione sastanke. Oba su mjesta na kojima se može ponuditi doprinos civilnog društva.
Trideset godina nakon ratova, regija je izgradila funkcionalan sistem kontrole oružja. Može li izgraditi i povjerenje javnosti u taj sistem, pitanje je koje je radionica u Budvi postavila civilnom društvu.
Piše: Nedim Jahić, Centar za postkonfliktna istraživanja