Datum objave: 2025. godina

Producent: Journey Film Productions i Chris Leslie

Web stranica: https://www.chrisleslie.com/portfolio/partisan-necropolis/

Partizansko Spomen-groblje u Mostaru, u Bosni i Hercegovini, izgrađeno između 1959. i 1965. godine, predstavlja snažan simbol otpora i žrtve. Groblje, koje je projektirao poznati arhitekt Bogdan Bogdanović, odaje počast jugoslavenskim partizanima koji su se borili protiv Nezavisne Države Hrvatske, marionetske države nacističke Njemačke i fašističke Italije tokom Drugog svjetskog rata. Nekada poznati nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, ovo je mjesto sada ogledalo ožiljaka prošlosti i zanemarivanja.

Decenije zapuštenosti ostavile su groblje u ruševnom stanju. Oštećeno simbolima svastike i krajnje desničarskim grafitima, ono više ne predstavlja dostojanstven spomenik kakav bi trebalo da bude. Za mnoge mještane, prostor je postao sinonim za okupljalište ovisnika o drogama i alkoholu – mjesto koje je obilježeno propadanjem. Najšokantniji čin oskvrnuća zabilježen je u junu 2022. godine, kada su vandali maljevima uništili većinu od ukupno 700 kamenih cvjetova – svaki posvećen jednom antifašističkom borcu. Uprkos ozbiljnosti zločina, niko od svjedoka nije se javio, a za devastaciju spomenika niko nije odgovarao.

Naslijeđe samog groblja uveliko je osporavano. Mnogi mještani, politički lideri i Katolička crkva odbacuju ga kao relikt komunizma, negirajući njegov status groblja i dovodeći u pitanje njegovu savremenu relevantnost. Za druge, međutim, ono predstavlja sveto tlo – spomenik antifašizmu, simbol otpora i mjesto lične tuge za porodice koje se tu sjećaju svojih voljenih.

Šezdeset godina nakon otvaranja, groblje je postalo ideološko bojno polje, koje odražava širu evropsku borbu protiv desničarskih osjećanja i istorijskog revizionizma. Njegova izvorna svrha i poruka postaju sve zamagljenije, što ovo mjesto čini jednim od najugroženijih lokaliteta kulturnog naslijeđa u Evropi danas.

Ovaj dokumentarni film istražuje porijeklo i dizajn Partizanskog groblja u Mostaru iz 60-ih godina, prikazujući rijetko viđene originalne skice i arhivske snimke arhitekte Bogdana Bogdanovića. Kroz niz intervjua i impresivne vizualne prikaze, film gradi narativ koji povezuje prošlost i sadašnjost. Istoričari, arhitekti i stručnjaci za kulturno naslijeđe nude ključne uvide u istorijski i kulturni značaj ovog mjesta, osvrćući se i na širi kontekst podjela u Mostaru tri decenije nakon rata u Bosni i Hercegovini. U filmu se čuju i glasovi protivljenja, koji dovode u pitanje relevantnost groblja, pravo vlasništva i njegovu legitimnost kao grobnog mjesta.

U središtu dokumentarnog filma nalaze se lične priče porodica koje se, nakon deset godina, vraćaju na Partizansko groblje. Njihovo emotivno putovanje kroz ruševine, u potrazi za pločama koje nose imena njihovih voljenih, snažno naglašava ljudsku dimenziju istorije ovog mjesta. Ti trenuci tuge, otpornosti i sjećanja predstavljaju dirljive podsjetnike na univerzalnu potrebu za završetkom i na trajnu borbu za očuvanje sjećanja usred procesa zaborava i brisanja istorije. Sniman u stvarnom vremenu, ovaj film donosi uvjerljivo i intimno istraživanje Partizanskog groblja – prostora gdje se prošlost i sadašnjost sudaraju, a borba za očuvanje istorije nastavlja uprkos rastućim podjelama i sistemskom zanemarivanju.